- OIE Terrestial Manual (2021), Chapter 3.3.14: Newcastle disease.
- Miller P. J. and Koch G.: „Newcastle disease” In Diseases of Poultry, 14th ed.; John Wiley & Sons, Ames, Iowa USA, 2020; pp. 112–128.
- Swayne D.E. & King D.J. (2003). Avian influenza and Newcastle disease. J. Am. Vet. Med. Assoc., 222, 1534–1540
- Alexander D. J., Senne D. A. (2008). Newcastle disease, other avian paramyxoviruses, and pneumovirus infections. In Diseases of Poultry 12th ed, (2008); pp. 75–116.
Newcastleska bolest (ND)
Više o ND-u
Newcastleska bolest (ND) je visoko zarazna bolest peradi uzrokovana vrlo virulentnim sojevima ptičjeg paramiksovirusa tip 1 (APMV-1), poznatog i kao virus newcastleske bolesti (vNDV).1
vNDV može zaraziti i prouzročiti kliničke znakove u različitih vrsta divljih ptica što otežava potpuno iskorjenjivanje i predstavlja ogromnu ekonomsku opasnost vezanu uz dobrobit peradi. Bolest uzrokovana APMV-1 endemska je u svim zemljama diljem svijeta, uglavnom je karakterizira različitost kliničkih znakova, a naziva se i: pseudo zaraza peradi, pseudo kuga peradi ili atipična kuga peradi.2
Iako je ova obitelj virusa prisutna diljem svijeta, samo visoko virulentni (velogeni) sojevi APMV-1 uzrokuju jaku akutnu i smrtonosnu „newcastlesku bolest”.
U kliničkim uvjetima simptomi često nisu jasni, ali ovisno o patogenosti određenog soja vNDV-a simptomi mogu uključivati: visoku smrtnost, depresiju, respiratorne znakove, živčane smetnje i dijareju. Pilići otežano dišu, a prisutna je i sluz u kljunu. Neurološki znakovi uključuju mišićni tremor, tortikolis i paralizu nogu i krila. Bolest se razvija naglo, inkubacija je prosječno 5 do 6 dana, ali to može varirati, ovisno o specifičnom soju virusa i lokalnim uvjetima.2
ND u svom izrazito patogenom obliku smatra se epidemijom o kojoj je potrebno izvještavati te se sva izbijanja odmah moraju prijaviti Međunarodnoj organizaciji za zdravlje životinja (OIE-u).1
Kako se ND virus razvijao tijekom godina?:
Prva službena pojava ND-a opisana je na otoku Javi, u Indoneziji, a i u gradu Newcastle upon Tyne, u Engleskoj 1926. godine. ND virusi izolirani su u raznih vrsta ptica, također se bolest smatra zoonozom jer može doći i do infekcije ljudi sa simptomima konjuktivitisa i simptomima sličnim gripi.3 Nije dokazan prijenos ND-a s čovjeka na čovjeka niti bilo kakvi ozbiljni simptomi u ljudi.1
S razvojem dijagnostičkih metoda razvili su se i načini opisivanja uzročnika infekcije. Raniji pokušaji razlikovanja različitih sojeva vND jednih od drugih temeljili su se na patogenosti spomenutih sojeva. Utvrđeni su pojmovi „velogeni” (visoko virulentni), „mezogeni” (srednje virulentni) i „lentogeni” (blago virulentni). 4
Danas postoji međunarodni sporazum da se procjena virusa u slučaju prve izolacije temelji na testu intracerebralnog indeksa patogenosti (ICPI). Međutim, u uvjetima rutinskog nadzora, molekularnom kemijskom analizom proteina na površini virusa ili genetskog materijala mogu se dobro odrediti i terenski izolati virusa.1
Iako su lentogeni virusi široko rasprostranjeni, virulentni sojevi uglavnom su bili problematični na Bliskom istoku, u Africi i Aziji. I u drugim dijelovima svijeta dolazi do sporadičnog izbijanja bolesti uglavnom zbog toga što egzotične ptice selice predstavljaju glavni rezervoar vNDV.
Kako zaštititi jata od ND-a?:
S obzirom na to da je prijetnja od sporadičnog izbijanja ND-a još uvijek prisutna, cijepljenje protiv ND-a i dalje je obavezno u mnogim državama članicama EU-a. Stoga su programi cijepljenja često propisani od strane lokalne vlade i odgovarajućih nadležnih tijela.
Živa virusna cjepiva predstavljaju isplativu zaštitu od ND-a tijekom duljeg vremenskog razdoblja. U Europskoj uniji za cijepljenje se upotrebljavaju samo lentogeni sojevi virusa APMV-1, a česti cijepni sojevi su Hitchner B1, LaSota ili VG/GA. Nakon cijepljenja stanice imunosnog sustava ptica stvaraju protutijela protiv virusa.
Živa virusna cjepiva moguće je primjeniti u vodi za piće ili raspršivanjem. Time se omogućava cijepljenje velikih jata ptica u optimalnom vremenskom periodu. Nedostatak živih cjepiva protiv ND-a je činjenica da virus mora biti živ pri ulasku u organizam peradi. Nepravilno rukovanje, kao što je držanje cjepiva na visokoj temperaturi, nepuferirana voda, ostaci kemikalija ili materalna protutijela iz žumanjka u piliću mogu deaktivirati virus.2
Osim toga, pilići se i dalje zaražavaju živim uzročnikom bolesti stoga bi odabir cjepiva s niskim intracerebralnim indeksom patogenosti (ICPI-em) mogao spriječiti reakcije na cjepivo.
References add
(1 proizvod)
